Sergej Zavjalov

 

Kroz zube

 

I. Konačni zaključci gospodina Terreo

En hommage a Zbigniew Herbert

 

1.

odlazi iz kuće             knjiška prašina nije obrisana                            odštampano
rukom ispravljeno                         omiljene korice                                                       fotografije
dragih lica                   kuhinjska vrata se ne zatvaraju: nabrekla                                 
sve
kažem: sutra ću                      sunce je visoko                                         blato na dnu bara skoro
suvo                                hoće li stići on tamo                  neće biti                                    
a i
gde                             a i da kupi – ono što samo jedanput je to                        dvadeset
dve godine pre                u drugim okolnostima

 

                        I on biće nalik maču u ruci anđela.
                        I neće se istupiti oštrica sečiva njegovog.
                        I biće lišen oba oka nevernik.
                        Jer biće zaslepljen bljeskom čelika Njegovog.

 

2.

ipak sa njegovom anamnezom bolje nizbrdo mišići na nogama će izdržati               sve
vreme nešto nije u redu          pa zapravo: niko nije bliže       a nije se smelo ni ostati –
ko
si ti posle toga            i ne možeš uzeti sa sobom                                                    dok se
noć nije
survala                                  gušteri u begu                                                             prosudi
šta si
uradio   krene kiša – sunce zađe         nije mi do refleksije                       ne bi bio prvi
put                  i poslednje ćeš propiti – odspavati                   i nemoj misliti da si isuviše
bitan                  oni ne deklamuju ništa gore                                                    sve se vraća
u jedno                       da: niko nije bliže

 

            I po volji Njegovoj presahnuće utroba žene nevernika i postaće jalova.
            I zaudaraće njene izlučevine.
            A žena je pravednika poput smokve, ukrašene plodovima.
            I slatko je naručje njeno onome koji je spozna.

 

3.

pa ipak nije sve tako               a zamišljao sam           rutina su postale                        
ne baš
te         sad će kraj                  nejasno gde     sada napraviti veliki zaokret       
svejedno
niko ne čeka                                                            ovi: to on nema snage za život – a oni svoje
znaju                           stići će danas

 

                        I staće pred anđela onaj koji postade ratnik Njegov.
                        I samo će dostojan svete smrti poginuti.
                        A odbačeni pašće prahom pod noge pravednih.
                        I radovaće se nevernici sudbini svojoj, a tako i usudu njegovom.

 

4.

jedno je sigurno: tako izgleda            ništa neće posumnjati                                  može i
direktno                      dok se ne preznoji – pa makar i u prvom razredu                 kad bi znali
da                    uostalom moguće je               sve je to tako                                        zbog nečega
uzbrdo: zašto              danas poslednji put može da telefonira                                             sutra
baterija će se isprazniti           a i šta da se kaže: ništa

 

                        I objavi anđeo o gnevu Njegovom.
                        Jer starešine plemena zaboraviše na vreme molitve.
                        I sinovi njihovi  revnosti nemaju za rat sa nevernicima.
                        A kćeri im u neposlušnosti i bludu.

 

5.

skroz smoren: niko mu se ne ubija                 nije da se uplašio                                isti
kao što
je bio – ništa novo na emotivnom planu                                     srce bi osetilo: a strah je mislim jaka emocija                             na zidu: smrt glavnom Svinjojedu                       
i
baš čudno: nema solidarnosti             a toliko je bilo gneva                    ali zbog nečega
kada vidim te prazne zenice                                                                         pa i šta onda

      Ja sam Gospod i Bog tvoj i dadoh ti u vlast zemlju moju.
      Od velike reke Ra i do planina Rifej je zemlja moja.
      Tako li ti revnuješ o posedu mojem?
      Kada je pretrpan on nevernicima i ženama njihovim i decom njihove dece?

 

6.

dospeo u grad                                čita natpise kod ulaza                                       većina odavno
tuđini              a o jeziku i da ne govorimo                       pa ionako ga i sam nikada nije
naučio                         u mladosti se sve kanio                                    a i ona nekako tako
prođe                          ma i uopšte                 tek okrečeni zidovi                                     ogromne
radnje                            devojke negovanih nogu                                                          ma i njih u

 

                        I pade plamen sa neba velike jarosti Njegove.
                        I uragan gneva Njegovog obruši se na skloništa njihova.
                        I u ratu svetom iskopneše udari srca njihovih.    
                       A pravednici se upokojiše na pašnjacima bujnim.

 

7.

na kraju glavni lik čini nešto, posle čega prisustvo pesnika u tekstu postaje suvišno; tada on, isfrustriran, izlazi iz njega, a na njegovom mestu se pojavljuju prvo bolničari, pa policajci, istražni organi službe državne bezbednosti, kao i novinari i snimateljske ekipe; oni će postepeno popuniti do kraja prostor na stranici, i biće nemoguće utvrditi logičan sled događaja, a kamoli vratiti se na početak i pročitati ceo tekst.

 

II. Vreme uništenja

Enhommage à CésarVallejo

Kabina – 2 zł.
Pisuar – 1 zł.
Za korzystanie z umywalki – dopłata 50 gr.

(Obaveštenje u toaletu železničke stanice u Osvjenćimu)

 

  1. Svi su oni bili prilično neprijatni: nisu se dovoljno često prali; u društvu su se ponašali neprirodno, puteno se naslađujući svojim masnim vicevima.
  2. Uostalom, svako na svoj način: i debela grubijanka Broha, sa ogromnim sisama, večito zasutim mrvama od kolača, koja se i ne udade.
  3. I bubuljičavi Hercl, proizvod mezalijanse (od majke violinistkinje i oca bravara), koji je neviđeno lagao da uči za advokata.
  4. I prilično zloban Srul, koji je odrastao bez oca, čija je baba čitav blok ispunjavala svojim kreštavim glasom, i nije znala da govori nijedan jezik, osim žargonskog; on je taj, koji je sa nepunih dvanaest godina dospeo  u popravni dom zbog krađe.
  5. Posle mu se već i tatica pojavio bez noge; izgleda da je i on odležao svoje (a postoji i takva psovka – otkinuću ti noge); čini mi se da sam prepoznao njegovu protezu: onako je rozikasta.
  6. I zanesenjak Teul, koji je pušio i ždrao svakakvo đubre, samo da se ne bi zaduživao kod svog očuha, koji i ne dogura do buržuja; jedino, što me je sa njime zbližavalo: na žurkama je on ciguljao na violini ili drndao klavir; uostalom, prilično jadno, odnosno, ono što se kaže „sa dušom“.
  7. Čak i živahna Rahela (jednom kada sam svratio kod nje, zatekao sam je bez njenih pamučnih belih gaćica), sa romanom „Stempenju“ u svojstvu „knjige za uzglavlje“, sa pesmicama Hajnea uz nepravilan izgovor, u principu, takođe je bila jedna neverovatna glupača, čak i ne baš pretenciozna.
  8. One, što su bile pretencioznije (oblačile se evropski, brbljale na nemačkom, bez izrazitog akcenta), zapalile su, a da nisu dočekale kraj leta.
  9. U jesen su lokalne barabe, što su po zidovima pisale: jebać żidów, poginule na frontu ili su bili internirani; neke su streljali Rusi, a neki su otišli u šume.
  10. Novi organizatori postojanja i vremena imali su naprednije higijenske navike; a oni, koji su im bili rukovodioci odavno nisu međusobno brkali oblike ειμί, είμι i ίημι; neki su čak umeli da čitaju partiture.

 

tako da autor nema šta da doda uz gore navedeno

 

III. Poslednja zabeležba u brodski dnevnik

En hommage aux poètes grèques modernes

Tugujem za suncem i godinama koje dolaze
Odisej Elitis

U znak sećanja na Irinu Kovaljovu

1.

a naročito je neumesno izgovarati imena bogova: Zevs, Posejdon, Feb (kao u dečjoj knjizi); to je kao onda, na poplavljenim ulicama Herakliona: u slučajnom bljesku svetlosti kako su samo zasijali, očistivši se od pseće i ljudske nečistoće (podvig dostojan Herakla!), a onda opet: vetar i kiša, vetar i kiša;

prekinuta navigacija, otkazani letovi

šta čekamo ovde na agori okupljeni?

2.

a posebno mi je neprijatno zbog rečenica koje mi se vraćaju (čak ne ni rečenice – nego reči); pa ti si trideset godina (Odiseju, prevaziđen si!) čekao ovu obalu, ovo more; usput si svašta video; mogao bi se prisećati i pričati jako dugo; sve zavisi samo od raspoloženja (a ono teško da će da bude dobro po ovakvom vremenu);

nestade svetla, negde su se pokidale žice

Grčka, u međuvremenu, putuje jednako putuje

3.

a posebno je neizdrživo pominjati „uzvišeno“, govoriti „jasno“(a najvažnije „jasno“ misliti), nadahnuto deklamovati strofe „velikih“; vidiš li na polju pamuka ravne Beotije (pozdrav Hesiodu!) ilegalca Crnca? to si ti, u zapišanim sokacima Omonije – otkačena skitnica  (a možda je cinik)? i to si ti, takođe.

za pentakosiomedime i konjanike u zoru se cepaju rudarski čekići

zašto si uznemirio reči, zašto si ih uznemirio?

4.

a posebno je teško praviti planove za budućnost, polagati nade u monokratiju, aristokratiju, demokratiju (o, Platone!); pre ćeš poverovati gomili elejskog đubreta pokraj puta, industrijskoj zoni Eleusine, najlonskoj ciradi iznad naselja tebanskih cigana;

„herojsko“, u svom prvobitnom smislu

kamenom iz praćke kamenom iz praćke kamenom iz praćke

 

sa ruskog preveli studenti 4. godine ruskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Beogradu; redakcija prevoda Mirjana Petrović

 

Sergej Zavjalov (Сергей Завьялов) rođen je 1958. godine u Carskom Selu kod Peterburga, u porodici koja vodi poreklo iz Mordovije. Završio je Filološki fakultet Lenjingradskog univerziteta (klasični jezici). Počeo je da štampa stihove u Peterburškom Samizdatu, bio je član alternativnog saveza pisaca Klub 81. Autor je tri zbornika: Melika 1, Melika 2i Melika 3. Priprema četvrtu knjigu Reči, kao i knjigu eseja. Prevođen je na mnoge jezike. Živi u Finskoj.